Posle evropske tvrdoće i nervoze protiv Atletika, Arsenal se vraća Premijer ligi u utakmici koja na papiru možda ne nosi glamur polufinala, ali po težini bodova i te kako traži ozbiljnost. Fulham nije rival koji dolazi da se sam skloni sa puta, a Arsenal više nema luksuz da bilo kome poklanja dah, ritam ili bodove.
Ovde se ne traži samo pobeda. Traži se reakcija tima koji mora da pokaže da ume da prebaci fokus sa Evrope na ligu bez pada energije i bez one aprilske stegnutosti koja je znala da pojede i bolju generaciju od ove.
Prisustvo Bukaya Sake menja ton svakog Arsenalovog napada, a kada mu se doda napadač koji napada prostor bez čekanja, onda sve odmah deluje direktnije. Upravo zato će mnogo očiju opet biti na tome koliko će vezni red na vreme nalaziti Đokeresa i koliko će Arsenal imati hrabrosti da ne vrti loptu unedogled, nego da zada udarac kada se prostor otvori.
Fulham ume da kazni tim koji uđe meko ili previše siguran u sebe. Zato je ključ ove utakmice jednostavan: Arsenal mora da igra kao ekipa koja zna da joj i ovakvi mečevi grade titulu. Bez razmišljanja da će posao biti završen sam od sebe.
Ako domaćin rano uhvati ritam, spoji krila sa centralom i ne ostavi rivalu da diše u miru, ovo može biti veče u kojem će Emirates opet gledati Arsenal sa spuštenom ručnom. A kada se to desi, malo ko na ostrvu izgleda prijatno preko puta.
Autor: B.