Ponedeljak 18-i. Ako gledamo broj, to je punoletstvo, vatreno krštenje, trenutak kada više nema nazad i kada obaveze više nisu priča nego stvarnost. Tako i ovo dođe Arsenalu. Jedna od poslednje dve utakmice za titulu, meč u kojem si na papiru, uživo i u svakom mogućem smislu jači protivnik, ali to moraš da dokažeš. Ne smeš da ga otaljaš, ne smeš da ga vodiš na pola gasa, ne smeš da taktiziraš. Ovde moraš da uzmeš dušu protivniku.

Burnley je poslednji na tabeli i odavno je digao ruke od lepih snova, ali baš tu i leži zamka. Ovakve ekipe, kada više nemaju šta da čuvaju, umeju da zaigraju bez kočnice, bez stida i bez računice. A i nije da nismo već videli upozorenje. Cityju su uzeli gotovo sve, držali ga na ivici i pokazali da i navodno mrtav tim može da pretvori veče favorita u problem ako dobije jedan kontranapad, jedan prekid ili jednu pukotinu u ritmu.

Zato ovo nije laka utakmica, ma koliko to tabela vikala na prvi pogled. Ovo je utakmica u kojoj se vidi šampion, ili se vidi kako noge klecaju kada je trenutak najveći. Nemilosrdnost ili nervoza. Nema mnogo između.

Ako Arsenal ove dve poslednje prepreke reši kako treba, finale Lige šampiona dobiće još veći zamajac i još jaču pozadinsku snagu. Ali upravo zato ne treba leteti. Jedna po jedna. Minut po minut. Prvo Burnley, pa sve ostalo. Nema više prostora za „šta ako“. Sve je na Arsenalu i sada ostaje samo da se vidi ko je odvažno čovek, a ko bi i dalje da igra bez pune težine odgovornosti.

Ovde ne treba ništa komplikovati. Ako postoji meč u kojem od prvog minuta moraš da pokažeš razliku u klasi, brzini odluke i gladnoj nozi, onda je to ovaj. Burnley ne sme da oseti da može da diše. Ne sme da oseti da ima vremena da se smesti u utakmicu. Mora da ga sačeka tempo, pritisak i jasna poruka da je Arsenal došao po tri boda, a ne po oprezno pipanje.

Tu opet dolazimo do iste istine koja se provlači nedeljama: kada je Viktor isturen bez pitanja, kada Rice drži zadnji deo priče i kada Saka ne razmišlja previše nego igra iz instinkta, Arsenal deluje kao tim koji može da proguta protivnika. Ne traži se ovde nežnost. Traži se noć u kojoj jači tim izgleda kao jači tim i u kojoj se slabijem ne dozvoljava ni da poveruje da može da se vrati.

Ako Burnley izdrži početni nalet, utakmica će se zategnuti i nervoza će pokušati da uđe pod kožu. Zato je upravo početak ključ. Arsenal mora da počne kao ekipa koja zna koliki je ulog, ali ne dozvoljava da je taj ulog uplaši. Mora da igra sa hladnom glavom i toplom nogom. Mora da bude agresivan, ali ne i razbijen. Mora da bude ozbiljan, ali ne ukočen.

Ako ovakve večeri budu rešavane na vreme i bez mučenja do poslednjeg zvižduka, onda će i put ka finalu u Evropi dobiti još jednu zdravu injekciju vere. Ali prvi uslov za to je jasan: Burnley se ne sme pustiti da preživi meč. Mora da se slomi, i to rano.

Polako ka osiguravanju titule, ali bez ijednog milimetra opuštanja. Arsenal zna šta mu je posao. Sada ostaje samo da ga odradi kao šampion.

Autor: B.