Vikend pred nama donosi novu utakmicu i novo uzbuđenje, ali ovoga puta bez mnogo romantike. Posle poraza na Etihadu sve je svedeno na najprostiju istinu: Arsenal mora da dobije.

Sutrašnji protivnik je Newcastle, a sa njima retko kada ide jednostavno. Bilo je večeri kada smo ih lomili lakše nego što je iko očekivao, ali bilo je i onih koje ostanu u glavi mnogo duže. Ko se seća onog ludog 4:4 i voleja kojim su nam uzeli već dobijenu utakmicu, zna tačno o kakvom protivniku pričamo. To je tim koji ume da izgleda ranjivo, ali i tim koji ne traži mnogo da bi utakmicu uveo u haos.

Kao da je neko hteo da napravi završnicu baš po meri živaca. Arsenal i City sede na vrhu sa istim brojem bodova i istom gol-razlikom, a City trenutno diše lakše samo zato što ima više datih golova. Kao da devet prosutih bodova nije bilo dovoljno upozorenje, pa je došla i njihova mršava pobeda protiv Burnleyja, gde je najbolji napad lige završio meč sa samo jednim golom. Njima je opet bilo dovoljno. Tri boda su tri boda.

To je ono što sada najviše menja ton cele priče. Više nije važno kako izgleda na papiru, nego ko ume da uzme ono što mu treba.

Ono što navijačima Arsenala ipak vraća makar mali osmeh jeste energija koju je tim pokazao protiv Cityja. Nisu delovali tako letargično kao u nekim prethodnim utakmicama kada su bodovi cureli na sve strane. Bilo je više žara, više otpora i više one nervoze koja, kad je usmerena kako treba, može da postane gorivo. Arsenal je pogađao stativu, bilo je momenata kada je delovalo da jedan pravi napad menja ceo tok dana, ali najvažnije je bilo to što ekipa nije odustala ni kada se meč lomio.

I upravo to sada mora da se prenese na Newcastle-a.

Arsenal mora na gol više. Arsenal, kada se zaigra, ume da potopi sve ispred sebe. Problem je što u poslednjih nekoliko okršaja nije bilo lako doći ni do čistog vazduha, a kamoli do komforne prednosti. A sada ne jurimo samo pobedu. Jurimo i clean sheet. Jurimo i gol-razliku. Jurimo osećaj da svaki napad ima težinu.

Tu se otvara i najzanimljiviji detalj pred utakmicu: signali da se Bukayo Saka vraća u kadar. Mikel Arteta je pred meč potvrdio da je Saka ponovo u konkurenciji i da sa njim dolazi drugačija energija. Ako to preraste i u ozbiljne minute na terenu, onda Arsenal odjednom dobija nešto što mu je falilo kada se sve steglo: igrača koji ne čeka da mu meč objasni šta treba da radi.

Još zanimljivije deluje ideja saradnje Odegaarda i Ezea, tandema koji nije dugo imao dovoljno prostora da se zaista razigra zajedno. Ako ta veza proradi, onda i Đokeres ispred njih dobija utakmicu kakvu želi. Doveden je da daje golove, i dalje je najbolji strelac ekipe i i dalje deluje kao napadač koji može da reši titulu ako ga vezni red vidi na vreme i ako neko odigra potez više umesto sigurnijeg, sporijeg i lakšeg rešenja.

U tom tonu treba čitati i poslednje Artetine reči. Nije to bilo nikakvo filmsko ratno stanje, ali jeste bio govor ekipe koja zna koliko je teren sada uzak. On priča o energiji, verovanju i tome da je sve i dalje otvoreno. Sa druge strane, Saliba je otišao još direktnije i rekao da ekipa mora da ostane mirna, ali i da u preostalim utakmicama mora da „umre na terenu“. U prevodu: nema više čekanja da se nešto namesti samo od sebe.

I tu leži suština svega pred Newcastle-a.

Ne treba Arsenalu sutra samo pobeda. Treba mu utakmica u kojoj neće delovati kao tim koji čeka da mu se nešto lepo desi. Treba mu meč u kojem će sam uzeti inicijativu, sam ubrzati ritam i sam naterati protivnika da diše kraće.

Newcastle dolazi u lošijoj formi, ali to ne sme nikoga da zavara. Ovakve utakmice često nisu teške zato što je rival savršen, nego zato što ti sam osećaš koliko nemaš pravo na grešku. Tada noga postaje tvrđa, glava teža, a publika nervoznija. Arsenal mora da pobedi i protivnika i taj osećaj.

Ako sutra padne rani gol, Emirates će eksplodirati. Ako padne i drugi, priča se menja. Ako dođe i clean sheet, onda ovo više nije samo odrađen posao, nego poruka da je tim razumeo gde se sezona sada nalazi.

Više nema prostora za stidljivo. Više nema vremena za pola poteza. Više nema koristi od toga da se dobro izgleda, a uzme premalo.

Sada je vreme za Arsenal koji grize, vidi prostor pre drugih i udara dok rival još misli da ima mir.

Ako već sudbina hoće završnicu na gol-razliku, onda neka gleda Arsenal koji neće da trepne prvi.

Sutra se više ne traži objašnjenje. Traži se odgovor.

Autor: B.